Načelo 17

80 milijuna ljudi u Europi živi s invaliditetom, a mnogi su žrtve diskriminacije. Za te bi ljude EU trebao biti izvor proširenja sloboda i mogućnosti. Osobe s invaliditetom suočavaju se s teškom situacijom na europskom tržištu rada, sa stopom zaposlenosti od 48.1% u usporedbi sa 73.9% za opću populaciju. Žene i mladi s invaliditetom suočeni su s još nižim stopama zaposlenosti. Te brojke, međutim, ne daju uvid u kvalitetu zaposlenja. EU bi trebao dodijeliti sredstva, posebno ESF +, za povećanje resursa koje države članice dodjeljuju jednakim mogućnostima, uključivanju infrastrukture i aktivaciji. Zakonska zaštita i promicanje osoba s invaliditetom na tržištu rada, kako u pristupu zapošljavanju, tako i u zadržavanju posla, procijenit će se i nadzirati u svim državama članicama kako bi se popunile rupe.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Pratiti stope zaposlenosti osoba s invaliditetom u vezi s ulaganjima za aktivno uključivanje, pružanje usluga koje omogućavaju, siromaštvo i isključenost.
2. Pratiti učinkovitost postojećih pravnih okvira unutar država članica usmjerenih na integraciju osoba s invaliditetom na tržište rada i predvidjeti pravni okvir EU-a.

Načelo 18

Zdravstveni radnici širom Europe naporno rade na liječenju i zaustavljanju širenja virusa COVID-19. U mnogim su slučajevima njihov zadatak otežani zbog nedostatka osoblja, neodgovarajuće opreme i nedostatka osobne zaštitne opreme i kompleta za testiranje. Europska upravljačka tijela i nacionalne vlade trebale bi poduzeti neposredne mjere kako bi osigurale da zdravstvene službe dobivaju prijeko potrebna financijska sredstva i kako bi se kratkoročno povećala razina osoblja. Europski semestar bavi se održivošću i dostupnošću zdravstvenih usluga. Mjere štednje drastično su smanjile opseg javnih usluga i njihovu dostupnost. Na početku semestra 2019. ETUC je izjavio da su sustavi zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi izvor velike zabrinutosti i patnje za sve veći dio stanovništva EU-a i da trebaju hitne mjere. Više od 15 država članica pokazuje vrlo loše rezultate u zdravstvu. Pokrivenost i pristup dugotrajnoj njezi nije dovoljan u nekoliko država članica. Neformalna skrb dominira u sektoru, a na štetu usluga i sudjelovanja žena na tržištu rada. Iako javne strukture često nedostaju, privatne mogućnosti izuzetno su skupe, nepristupačne i često dovode do pogoršanja usluga kao i uvjeta rada u zdravstvenom sektoru. U proteklom ciklusu semestra nisu predviđena značajnija ulaganja. Srednjoročno i dugoročno gledano, povećana javna potrošnja na zdravstvo i povećana ulaganja u javno zdravstvo presudni su, ne samo da bi se preokrenule godine nedovoljne potrošnje u mnogim zemljama, već i kako bi se osiguralo da se zdravstveno osoblje i ustanove mogu nositi s budućim zahtjevima. Europa je imala deficit od oko milijun zdravstvenih radnika i prije izbijanja COVID-19. Vlade trebaju radikalno promijeniti svoj pristup javnom zdravstvu i javnim službama: kratkoročni ugovori i nesigurni poslovi u zdravstvenom sektoru nisu dovoljni za rješavanje takvih hitnih slučajeva.

Pristup zdravstvenim uslugama i dugotrajnoj njezi hitno je za EU. Ciklus EU semestra promovirao je „racionalizaciju“ i „troškovnu učinkovitost“, podrazumijevajući agregaciju struktura, pomak u već dodijeljenim resursima, de-hospitalizaciju skrbi, ali gotovo nikada javno ulaganje u potrebno osoblje i usluge. Rashodi za zdravstvo iz džepa povećavaju se u mnogim državama članicama. SGP pravila proširila su opseg privatno tržište koje pruža zdravstvene usluge i osigurava ljude. To smanjuje pristup zdravstvenim uslugama, što je jedan od glavnih razloga nezadovoljstva stanovništva.

Sektor skrbi presudan je za osiguravanje pristojnog životnog standarda starijih osoba. Potrebno je poboljšati atraktivnost sektora kako bi se podigla kvaliteta rada i pruženih usluga. U ovom je sektoru velika učestalost migranata, neprijavljenih i neprijavljenih radnika, posebno migrantica. Važno je eliminirati sva područja ranjivosti za ljude koji rade u ovom sektoru i pružiti radnicima priliku da poboljšaju svoje vještine i svoje radne uvjete u svoju korist kao i u korist korisnika.

EU bi se trebao zalagati za pristup zasnovan na pravima i javno ulaganje u univerzalne, solidarne i rodno odgovorne sustave socijalne zaštite na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Također bi trebao slijediti ciljeve prema konvergenciji prema gore i raspodjelu financiranja za skrb o djeci, zdravstvu, starijim osobama, dugotrajnoj skrbi, osobama s invaliditetom i ovisnicima kako bi se zajamčilo opće pokriće i visokokvalitetna skrb.

Kako bi se zadovoljile trenutne i buduće potrebe starenja stanovništva, veći izdaci za univerzalno dostupne i pristupačne cijene i kvalitetne javne usluge za zdravstvo i dugotrajnu skrb moraju se poduzeti i promatrati kao ulaganje. Preventivna skrb mora se poboljšati odgovarajućim politikama i financiranjem. Profesionalni razvoj, osposobljavanje, obrazovanje i priznavanje karijere presudni su kako bi se poboljšala kvaliteta i pokrivenost skrbi te pružile kvalitetne mogućnosti za posao. Politike ravnoteže između radnog i privatnog života trebale bi podržati radnike u odgovornostima skrbi. EU bi trebao uvesti EU Right2Care potkrijepljen nacionalnim akcijskim planovima.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Program EU Right2Care, potpomognut nacionalnim akcijskim planovima kroz Europski semestar, zasnovan na transparentnim i ambicioznim ciljevima
2. Nadzor kapaciteta, funkcioniranja i utjecaja socijalne skrbi na radu (u nacionalnim sustavima i uloga kolektivnog pregovaranja).
3. Inicijative EU-a za jačanje otpornosti javno financiranih, univerzalnih i dostupnih zdravstvenih sustava.

Načelo 19

Liberalizacija i privatizacija javnih usluga, uključujući pretjeranu i neodgovornu upotrebu javno-privatnih partnerstava (dakle stavljanje dobiti iznad interesa ljudi) uskratiti društvu i većini stanovništva neophodne alate za zadovoljavanje njihovih potreba. Nezadovoljene potrebe, nedostatak pristupačnih javnih struktura i preskupe privatne odredbe nalaze se u ključnim sektorima koji utječu na kvalitetu života Europljana, poput zdravstva i njege, obrazovanja i osposobljavanja, njege djece i stanovanja.

Javne službe - počevši od zdravstva, njege djece i starijih osoba, obrazovanja i obuke i službi za zapošljavanje, prijevoza, vode, otpada, energije, socijalnog stanovanja, informacija i socijalnih usluga do pravosudnih sustava kao i infrastrukture u cjelini - predstavljaju okosnicu europskog pružanja usluga i zajedničkih dobara građanima i stanovnicima. Kvalitetne i dostupne javne usluge i pružanje zajedničkih dobara osnovno su pravo. Oni su ključni za borbu protiv nejednakosti i socijalne isključenosti, zajamčiti jednak tretman i za rješavanje socijalnih, ekonomskih demografskih i ekoloških izazova s ​​kojima se suočava Europa.

Socijalno stanovanje i pristojno stanovanje za sva kućanstva stup su mnogih socijalnih modela širom Europe. S tim u vezi, i u vezi s pravednim prijelazima i uključivanjem Agende UN2030, trebao bi biti veći naglasak na borbi protiv energetskog siromaštva u kućanstvima.

Države članice mogle bi poduzeti mjere (također kroz semestar) da aktivnije interveniraju u kontroli i oblikovanju tržište privatnih stanova, npr. putem građevinskih dozvola, kontrola najamnine, poreza na druge nekretnine itd. i kako bi se spriječile špekulacije.

Općenito, Načela 19 i 20 treba tumačiti kao most između Agende UN2030 i EPSR-a kako bi se spriječilo siromaštvo, odagnala glad i zabrinutost, promoviralo dobro zdravlje, osigurale jednake mogućnosti i održivi gradovi i poljoprivreda. Ljudsko pravo na vodu i sanitaciju, koje su Ujedinjeni narodi priznali u Ciljevima socijalnog razvoja (SDG), moraju biti potkrijepljeni konkretnim prijedlozima kako bi bilo dostupno svima.

Lokalni radnici, mobilni radnici i radnici migranti, bez obzira na njihov imigracijski status ili nacionalnost, moraju imati ista prava i trebaju imati koristi od jednakog tretmana, kvalitetnih poslova i dostojnih radnih uvjeta, dok bi svi trebali imati jednaka prava na primjeren, siguran i pristupačan smještaj i socijalna zaštita.

Neki prioriteti koji se također mogu promovirati kroz bližu suradnju između država članica i, ako je potrebno, vodeći zakonodavstvu EU-a:

• Promovirati univerzalne socijalne usluge kao javne usluge, organizirane zajednički na temelju načela javnih usluga i potkrepljene jasnim zakonskim okvirima.
• Boriti se protiv smanjenja proračuna socijalnih usluga te za odgovarajuće financiranje i zapošljavanje socijalnih usluga. Podržati pristup obuci i kvalifikacijama, višim razinama profesionalizacije, zastupanju i obrani prava radnika od strane sindikata; i razviti učinkovite politike zapošljavanja i zadržavanja na svim razinama.
• Nastavite s profesionalizacijom ovih poslova radi boljih kolektivnih jamstava. Povećati pokrivenost kolektivnim pregovorima.
• Poboljšati radne uvjete u sektoru skrbi o ljudima, posebno popunjavajući praznine između migranata i lokalnih radnika.
• Zagovarati razvoj, provedbu i praćenje standarda za kvalitetu usluga i radnih mjesta, nadograđujući se na dobrovoljni okvir kvalitete EU-a za socijalne usluge od općeg interesa (SSGI), koji prepoznaje potrebu za visokokvalitetnim uslugama i zapošljavanjem.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Vidi također Akcijski plan za borbu protiv siromaštva. Može uključivati ​​ciljeve za javno ulaganje u socijalno stanovanje.
2. Razviti mjerila za državne izdatke u okviru Pakta stabilnosti i rasta kako bi se osiguralo potrebno financiranje univerzalnih, pristupačnih i visokokvalitetnih javnih usluga (npr. Kroz „zlatno pravilo“).
3. Mora se osigurati pristup pristojnom stanovanju.
4. Podržati inicijative za integriranje elemenata javne službe i temeljnih prava u relevantne sektorske inicijative EU-a.

Načelo 20

Liberalizacija i privatizacija javnih usluga, uključujući pretjeranu i neodgovornu upotrebu javno-privatnih partnerstava (dakle stavljanje dobiti iznad interesa ljudi) uskratiti društvu i većini stanovništva neophodne alate za zadovoljavanje njihovih potreba. Nezadovoljene potrebe, nedostatak pristupačnih javnih struktura i preskupe privatne odredbe nalaze se u ključnim sektorima koji utječu na kvalitetu života Europljana, poput zdravstva i njege, obrazovanja i osposobljavanja, njege djece i stanovanja.

Javne službe - počevši od zdravstva, njege djece i starijih osoba, obrazovanja i obuke i službi za zapošljavanje, prijevoza, vode, otpada, energije, socijalnog stanovanja, informacija i socijalnih usluga do pravosudnih sustava kao i infrastrukture u cjelini - predstavljaju okosnicu europskog pružanja usluga i zajedničkih dobara građanima i stanovnicima. Kvalitetne i dostupne javne usluge i pružanje zajedničkih dobara osnovno su pravo. Oni su ključni za borbu protiv nejednakosti i socijalne isključenosti, zajamčiti jednak tretman i za rješavanje socijalnih, ekonomskih demografskih i ekoloških izazova s ​​kojima se suočava Europa.

Socijalno stanovanje i pristojno stanovanje za sva kućanstva stup su mnogih socijalnih modela širom Europe. S tim u vezi, i u vezi s pravednim prijelazima i uključivanjem Agende UN2030, trebao bi biti veći naglasak na borbi protiv energetskog siromaštva u kućanstvima.

Države članice mogle bi poduzeti mjere (također kroz semestar) da aktivnije interveniraju u kontroli i oblikovanju tržište privatnih stanova, npr. putem građevinskih dozvola, kontrola najamnine, poreza na druge nekretnine itd. i kako bi se spriječile špekulacije.

Općenito, Načela 19 i 20 treba tumačiti kao most između Agende UN2030 i EPSR-a kako bi se spriječilo siromaštvo, odagnala glad i zabrinutost, promoviralo dobro zdravlje, osigurale jednake mogućnosti i održivi gradovi i poljoprivreda. Ljudsko pravo na vodu i sanitaciju, koje su Ujedinjeni narodi priznali u Ciljevima socijalnog razvoja (SDG), moraju biti potkrijepljeni konkretnim prijedlozima kako bi bilo dostupno svima.

Lokalni radnici, mobilni radnici i radnici migranti, bez obzira na njihov imigracijski status ili nacionalnost, moraju imati ista prava i trebaju imati koristi od jednakog tretmana, kvalitetnih poslova i dostojnih radnih uvjeta, dok bi svi trebali imati jednaka prava na primjeren, siguran i pristupačan smještaj i socijalna zaštita.

Neki prioriteti koji se također mogu promovirati kroz bližu suradnju između država članica i, ako je potrebno, vodeći zakonodavstvu EU-a:

• Promovirati univerzalne socijalne usluge kao javne usluge, organizirane zajednički na temelju načela javnih usluga i potkrepljene jasnim zakonskim okvirima.
• Boriti se protiv smanjenja proračuna socijalnih usluga te za odgovarajuće financiranje i zapošljavanje socijalnih usluga. Podržati pristup obuci i kvalifikacijama, višim razinama profesionalizacije, zastupanju i obrani prava radnika od strane sindikata; i razviti učinkovite politike zapošljavanja i zadržavanja na svim razinama.
• Nastavite s profesionalizacijom ovih poslova radi boljih kolektivnih jamstava. Povećati pokrivenost kolektivnim pregovorima.
• Poboljšati radne uvjete u sektoru skrbi o ljudima, posebno popunjavajući praznine između migranata i lokalnih radnika.
• Zagovarati razvoj, provedbu i praćenje standarda za kvalitetu usluga i radnih mjesta, nadograđujući se na dobrovoljni okvir kvalitete EU-a za socijalne usluge od općeg interesa (SSGI), koji prepoznaje potrebu za visokokvalitetnim uslugama i zapošljavanjem.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Vidi također Akcijski plan za borbu protiv siromaštva. Može uključivati ​​ciljeve za javno ulaganje u socijalno stanovanje.
2. Razviti mjerila za državne izdatke u okviru Pakta stabilnosti i rasta kako bi se osiguralo potrebno financiranje univerzalnih, pristupačnih i visokokvalitetnih javnih usluga (npr. Kroz „zlatno pravilo“).
3. Mora se osigurati pristup pristojnom stanovanju.
4. Podržati inicijative za integriranje elemenata javne službe i temeljnih prava u relevantne sektorske inicijative EU-a.