Načelo 18

Zdravstveni radnici širom Europe naporno rade na liječenju i zaustavljanju širenja virusa COVID-19. U mnogim su slučajevima njihov zadatak otežani zbog nedostatka osoblja, neodgovarajuće opreme i nedostatka osobne zaštitne opreme i kompleta za testiranje. Europska upravljačka tijela i nacionalne vlade trebale bi poduzeti neposredne mjere kako bi osigurale da zdravstvene službe dobivaju prijeko potrebna financijska sredstva i kako bi se kratkoročno povećala razina osoblja. Europski semestar bavi se održivošću i dostupnošću zdravstvenih usluga. Mjere štednje drastično su smanjile opseg javnih usluga i njihovu dostupnost. Na početku semestra 2019. ETUC je izjavio da su sustavi zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi izvor velike zabrinutosti i patnje za sve veći dio stanovništva EU-a i da trebaju hitne mjere. Više od 15 država članica pokazuje vrlo loše rezultate u zdravstvu. Pokrivenost i pristup dugotrajnoj njezi nije dovoljan u nekoliko država članica. Neformalna skrb dominira u sektoru, a na štetu usluga i sudjelovanja žena na tržištu rada. Iako javne strukture često nedostaju, privatne mogućnosti izuzetno su skupe, nepristupačne i često dovode do pogoršanja usluga kao i uvjeta rada u zdravstvenom sektoru. U proteklom ciklusu semestra nisu predviđena značajnija ulaganja. Srednjoročno i dugoročno gledano, povećana javna potrošnja na zdravstvo i povećana ulaganja u javno zdravstvo presudni su, ne samo da bi se preokrenule godine nedovoljne potrošnje u mnogim zemljama, već i kako bi se osiguralo da se zdravstveno osoblje i ustanove mogu nositi s budućim zahtjevima. Europa je imala deficit od oko milijun zdravstvenih radnika i prije izbijanja COVID-19. Vlade trebaju radikalno promijeniti svoj pristup javnom zdravstvu i javnim službama: kratkoročni ugovori i nesigurni poslovi u zdravstvenom sektoru nisu dovoljni za rješavanje takvih hitnih slučajeva.

Pristup zdravstvenim uslugama i dugotrajnoj njezi hitno je za EU. Ciklus EU semestra promovirao je „racionalizaciju“ i „troškovnu učinkovitost“, podrazumijevajući agregaciju struktura, pomak u već dodijeljenim resursima, de-hospitalizaciju skrbi, ali gotovo nikada javno ulaganje u potrebno osoblje i usluge. Rashodi za zdravstvo iz džepa povećavaju se u mnogim državama članicama. SGP pravila proširila su opseg privatno tržište koje pruža zdravstvene usluge i osigurava ljude. To smanjuje pristup zdravstvenim uslugama, što je jedan od glavnih razloga nezadovoljstva stanovništva.

Sektor skrbi presudan je za osiguravanje pristojnog životnog standarda starijih osoba. Potrebno je poboljšati atraktivnost sektora kako bi se podigla kvaliteta rada i pruženih usluga. U ovom je sektoru velika učestalost migranata, neprijavljenih i neprijavljenih radnika, posebno migrantica. Važno je eliminirati sva područja ranjivosti za ljude koji rade u ovom sektoru i pružiti radnicima priliku da poboljšaju svoje vještine i svoje radne uvjete u svoju korist kao i u korist korisnika.

EU bi se trebao zalagati za pristup zasnovan na pravima i javno ulaganje u univerzalne, solidarne i rodno odgovorne sustave socijalne zaštite na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Također bi trebao slijediti ciljeve prema konvergenciji prema gore i raspodjelu financiranja za skrb o djeci, zdravstvu, starijim osobama, dugotrajnoj skrbi, osobama s invaliditetom i ovisnicima kako bi se zajamčilo opće pokriće i visokokvalitetna skrb.

Kako bi se zadovoljile trenutne i buduće potrebe starenja stanovništva, veći izdaci za univerzalno dostupne i pristupačne cijene i kvalitetne javne usluge za zdravstvo i dugotrajnu skrb moraju se poduzeti i promatrati kao ulaganje. Preventivna skrb mora se poboljšati odgovarajućim politikama i financiranjem. Profesionalni razvoj, osposobljavanje, obrazovanje i priznavanje karijere presudni su kako bi se poboljšala kvaliteta i pokrivenost skrbi te pružile kvalitetne mogućnosti za posao. Politike ravnoteže između radnog i privatnog života trebale bi podržati radnike u odgovornostima skrbi. EU bi trebao uvesti EU Right2Care potkrijepljen nacionalnim akcijskim planovima.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Program EU Right2Care, potpomognut nacionalnim akcijskim planovima kroz Europski semestar, zasnovan na transparentnim i ambicioznim ciljevima
2. Nadzor kapaciteta, funkcioniranja i utjecaja socijalne skrbi na radu (u nacionalnim sustavima i uloga kolektivnog pregovaranja).
3. Inicijative EU-a za jačanje otpornosti javno financiranih, univerzalnih i dostupnih zdravstvenih sustava.