Načelo 5

Tržište rada u Europi doživjelo je veliko pogoršanje u prvoj polovici 2020. godine, to je pokrenula pandemija Covid-19 i mjere poduzete kako bi se spriječila zaraza. Radnici s nestabilnim, slabo plaćenim i / ili honorarnim poslovima (uključujući radnike bez dokumenata i neprijavljeni) prvi su pretrpjeli socijalne posljedice pandemije.

Dramatična ekspanzija nestandardnog i nesigurnog rada posljednjih desetljeća izravna je rezultat poslovnog modela koji prebacuje rizike s poslodavca na radnika. Prijelaz prema ugovorima na neodređeno vrijeme ograničen je jer oporezivanje i zakonodavstvo stvaraju negativnu ekonomsku pristranost prema standardnim oblicima zaposlenja. Zapravo, pokazatelji ne pokazuju konvergenciju niti poboljšanje na razini EU u pogledu kvalitete rada. Vrijeme je da uvedete a set pokazatelja koji mjeri kvalitetu radnih mjesta kao pododjeljak socijalne tablice rezultata. Prilikom mjerenja kvalitete posla, nadzorna ploča mogla bi provjeriti sljedeće elemente: pristojne plaće; sigurnost rada putem standardnog zaposlenja i pristupa socijalnoj zaštiti; mogućnosti cjeloživotnog učenja; pristojni uvjeti rada na sigurnim i zdravim radnim mjestima; razumno radno vrijeme uz dobru ravnotežu poslovnog i privatnog života; te sindikalno zastupanje i pregovaranje (vidi također P4). U kontekstu krize Covid-19, u svakom trenutku treba izbjegavati kompromis između jačanja gospodarske aktivnosti s jedne strane i stvaranja kvalitetnih radnih mjesta s druge strane.

Radnici platforme dostavljali su hranu i robu kućama onih u karanteni ili zaraženih virusom. Globalna pandemija pokazala je potrebu da nestandardni radnici imaju istu pravnu zaštitu sličnu radnicima s redovnim zakonskim ugovorima, s pristupom preventivnom zdravlju i sigurnosti, socijalnoj zaštiti i svim ostalim radnim pravima. Uz potpuno poštivanje nacionalnih modela tržišta rada i autonomiju nacionalnih socijalnih partnera i njihovo pravo na sklapanje kolektivnih ugovora, to će se provesti kroz inicijative usmjerene na uspostavljanje i osiguravanje sveobuhvatnog skupa prava za sve radnike, uključujući neprijavljene, neprijavljene, nestandardne i samozaposlene radnike, tako da nesigurni radnici imaju više moći pregovarati o radnim uvjetima koji odgovaraju njihovim potrebama.

Treba poboljšati zakonodavni okvir i osigurati koordinirano prenošenje zakona Direktiva o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima (TPWCD). Takav zajednički napor trebao bi smanjiti količinu vremena potrebnog za transpoziciju korištenjem međuprofesionalnih sporazuma nacionalnih socijalnih partnera.

Koraci prema smanjenje fragmentacije tržišta rada proizići će iz provedbe i praćenja provedbe Preporuke EU-a o pristupu socijalnoj zaštiti (vidi također P13). Socijalni pregled stanja posebno će nadzirati diskriminaciju na temelju radnog statusa (trenutno se diskriminacija utvrđuje na temelju dobi, spola i obrazovnih postignuća).

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. EU program za kvalitetno zapošljavanje: nadgledati učinke segmentacije tržišta rada i mjeriti napredak prema sigurnom i prilagodljivom zapošljavanju, mjere aktivacije i uklanjati praznine na temelju statusa zanimanja.
2. Procjena nacionalne i pravne stečevine EU u svjetlu novih oblika rada i priprema za budućnost rada: jamstvo rada, zaštita od nepravednog otkaza, pravo na puno radno vrijeme, suverenitet radnika nad radnim vremenom.

Načelo 6

Podaci o plaćama i kolektivnom pregovaranju pokazuju da su trendovi plaća i dalje prigušeni i da nema konvergencije prema gore. To je uglavnom zbog:

• Neuspjeh u osiguravanju poštivanja prava na kolektivno pregovaranje i rast prakse propadanja sindikata doveli su do smanjena pokrivenost kolektivnim ugovorima.
• Zakonske minimalne plaće koje - tamo gdje postoje - su u većini država članica postavljeni ispod praga pristojnosti i ne garantiraju dostojan životni standard radnicima i njihovim obiteljima te ne predviđaju uključivanje socijalnih partnera.
• Pravila Pakta za stabilnost i rast (SGP) koja nameću pretjerani pritisak na nacionalne sustave i programi Trojke koji su uništili kolektivno pregovaranje.
• Previše radnika koji nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorima već samo osobnim ugovorima

Ogromne razlike u visini plaća i kolektivnom pregovaranju i dalje postoje među i unutar država članica. To dovodi do situacije socijalnog dampinga koja ima pretežno negativne učinke na najniži segment tržišta rada. Uz to, neprimjereno i nepravedno određivanje plaća povezano s nepoštivanjem prava kolektivnog pregovaranja, također ima i negativan utjecaj na plaće viši na ljestvici plaća dovodeći do smanjenja unutarnje potražnje kao glavnog pokretača gospodarskog rasta u EU-u - posebno u situaciji ekonomske krize kakvu trenutno uzrokuje pandemija COVID 19.

Stoga je bitno osigurati da se prava radnika na kolektivno pregovaranje i pravičnu naknadu u potpunosti poštuju u svim državama članicama. Potrebno je uspostaviti jednake uvjete na unutarnjem tržištu i potaknuti konvergenciju plaća prema gore. Europska direktiva o odgovarajućim minimalnim plaćama igra ključnu ulogu u tome. Ovom se Direktivom mora osigurati da zakonske minimalne plaće ne mogu pasti ispod praga pristojnosti i da su primjerene, te se definiraju uz puno sudjelovanje socijalnih partnera. Nadalje, treba povećati sposobnost sindikata da se pogađaju za pravedne plaće i radne uvjete i da se uhvati u koštac sa praksama propadanja sindikata, a mora zaštititi dobro funkcioniranje sustava kolektivnog pregovaranja i industrijskih odnosa.

Konvergencija plaća u Europi mogla bi premostiti razlike u plaćama između i unutar zemalja (posebno između Istoka i Zapada) i poboljšati udio plaća u gospodarstvu, smanjiti nejednakosti i povećati unutarnju potražnju i produktivnost. To se može postići:

• Europska direktiva o odgovarajućim minimalnim plaćama mora se izmijeniti kako bi se osiguralo poštivanje prava sindikata na kolektivno pregovaranje, ukidanje prakse propadanja sindikata i jamstvo povećanja zakonskih minimalnih plaća;
• Osiguravajući to samo poslodavci koji poštuju pravo radnika na kolektivno pregovaranje i provedbu relevantnih kolektivnih ugovora mogu dobiti javne ugovore, bespovratna sredstva, sredstva, plaćanje ZPP-a, SURE, plan oporavka itd .;
• Akcije i mjere koje promiču prava i sposobnosti kolektivnog pregovaranja, uključujući u okviru alata ekonomskog i socijalnog upravljanja, kao što su Europski semestar, Smjernice za zapošljavanje, EPSR i Social Scoreboard.

EU direktiva za rješavanje problema rodni jaz u plaćama i obvezujuće mjere transparentnosti plaća, uključujući pojašnjenje načela jednake plaće za rad jednake vrijednosti omogućavajući radnicima i sindikatima pristup informacijama o kriterijima koji odlučuju o visini plaća i pregovaranju za rad jednake vrijednosti, je također potreban kako bi se zajamčila jednaka plaća muškaraca i žena.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. 1. Nacionalni akcijski planovi, koje su države članice izradile u dogovoru sa socijalnim partnerima, za promicanje kolektivnog pregovaranja, kao dio Okvirne direktive o kolektivnom pregovaranju i pravednim minimalnim plaćama.
2. U procesu EU semestra: program mjera za plaće.

Načelo 7

Europski semestar promovirao je reforme koje opuštaju ili smanjuju zaštitu radnika, kao i zakone o pojedinačnim otkazima na nacionalnoj razini (na primjer, ograničavanje otpremnina u slučaju nepravednog otpuštanja ili uklanjanje vraćanja radnika na radno mjesto u slučaju nezakonito otpuštanje itd.). Postoji pozitivna korelacija između ovih reformi i smanjenog pristupa kolektivnom pregovaranju.

Procjena učinka prijedloga za TPWCD pruža dokaze o svim glavnim izazovima koji se tiču ​​ovog načela.

Kao što je gore navedeno, pandemija Covid-19 još je više pokazala da novi oblici rada trebaju biti zakonski pokriveni tako da radnici imaju pristup zaštiti koja im je potrebna i da su radnici na platformi prepoznati kao radnici. Neke mjere već su dio ovog Akcijskog plana, poput najavljenog pravnog instrumenta o minimalnoj plaći i kolektivnom pregovaranju, pristupu socijalnoj zaštiti, smanjenju razlika u plaćama među spolovima ili provedbi Preporuka o pristupu socijalnoj zaštiti. Osim toga, Europska komisija najavila je nadolazeću uredbu o nestandardnim radnicima i radnicima u tvrtkama s platformama.

Tehnološki, zeleni i demografski prijelazi mijenjaju proizvodnu strukturu EU-a, ali radnici su rijetko zaštićeni od štetnih učinaka koje ove promjene mogu imati na njihov pojedinačni položaj. Većina država članica ne bilježi napredak; potrebne su učinkovitije mjere koje osiguravaju pravednije prijelaze kako bi se ojačala kolektivna i individualna prava radnika uključenih u tehnološke ili zelene prijelaze. To bi moglo uključivati:

• pravo na stručno osposobljavanje ili provjeru vještina radnika u radnom odnosu;
• pravo na primanje paket ALMP tijekom profesionalnih prijelaza;
• an obveza poslodavca da pregovara o tranzicijskim planovima radi predviđanja promjena i definiranja strategija koje štite razinu zaposlenosti i ograničavaju eksternalije i negativne utjecaje na opskrbni lanac.
• pravo sindikata da budu informirani i konzultirani u slučaju odluka koje se tiču ​​više od 5 ljudi, u jednoj ili više zemalja, kao i obveza početka pregovora s reprezentativnim sindikatima u slučaju odluka povezanih s tehnološkim ili ekološkim tranzicijama utječu na radni položaj više od 5 ljudi.
• Planovi tranzicije za mala i srednja poduzeća na lokalnoj razini, pokrivajući teritorij ili skupinu tvrtki.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Procjena nacionalne i pravne stečevine EU u svjetlu novih oblika rada i priprema za budućnost rada, kao u načelu 5.

Načelo 8

Socijalni dijalog preduvjet je dostojnog rada i poštenih plaća i ključno je načelo Europskog stupa socijalnih prava. U kontekstu provedbe akcijskog plana stupa, ETUC naglašava da učinkovit socijalni dijalog zahtijeva od socijalnih partnera dovoljno resursa i stručnosti za pregovaranje i provedbu sporazuma. Podrška izgradnji kapaciteta ključna je, a za oporavak od neviđene krize COVID-19 bit će potrebne jake organizacije socijalnih partnera. Nadalje, prerogativi socijalnog dijaloga moraju se sačuvati za obje strane industrije, a to znači da Komisija mora dati prioritet savjetovanjima o socijalnim partnerima u odnosu na javne konzultacije i mora zajamčiti da su sindikati uključeni kao predstavnici za stranu rada. Isto tako, dijalog civilnog društva ne smije se miješati sa socijalnim dijalogom, dijalog civilnog društva mora se promicati, ali ne na način koji podriva sindikate ili bipartitni socijalni dijalog. Socijalni dijalog igra središnju ulogu u jačanju socijalnih prava i jačanju održivog i uključivog rasta. Europski socijalni partneri moraju igrati ulogu u provođenju i provedbi Europskog stupa socijalnih prava, u skladu s njihovom autonomijom i privilegijama. Štoviše, bitno je da Akcijski plan podupire Europski socijalni dijalog i njegove ishode. Europski socijalni partneri mogu doprinijeti uspostavljanju minimalnih prava i jačanju socijalne dimenzije jedinstvenog tržišta putem pozicija na razini EU-a, zajedničkim analizama i, po želji, potpisivanjem autonomnih sporazuma također usmjerenih na uspostavljanje i funkcioniranje inovativnih alata i zakona EU-a. Uloga socijalnog dijaloga u ranoj, privremenoj i provedbenoj fazi razvoja politike i zakonodavstva mora se razviti u predvidljiv i zajamčen proces i trebamo jamstvo prerogativa sindikata kao socijalnog partnera koji zastupa radnike.

ETUC-ov indeks uključenosti sindikata za EU semestar pokazuje da napori usmjereni na uspostavljanje prava socijalnih partnera da budu uključeni u EU semestar ne daju rezultate. To se posebno odnosi na nacionalnu dimenziju europskog semestra. Europsko pravilo (moguće novom Direktivom ili izmjenama i dopunama Uredbe 1466/1997) moglo bi uspostaviti obvezu nacionalnih vlada da se u prekretnici semestra savjetuju sa socijalnim partnerima, zajedno s nekim kriterijima kvalitete, poput primjerenog vremena, odgovarajuće razine dijaloga, značajan pristup informacijama i osiguravanje materijalnih i nematerijalnih kapaciteta socijalnih partnera.

Uključivanje zaposlenika u procese odlučivanja u tvrtki ugroženo je zbog korporativne mobilnosti na jedinstvenom tržištu. Dokazi pokazuju da se korporativne odluke često donose kako bi se izbjeglo sudjelovanje zaposlenika. Na primjer, nedostaci u nacionalnim zakonima kojima se prenose smjernice EU-a, a posebno preinačena Direktiva o radnom vijeću, ometaju prava na informiranje i savjetovanje. Sankcije predviđene nacionalnim zakonima rijetko su proporcionalne, učinkovite i odvraćajuće. Prava na informiranje i savjetovanje ne dopuštaju uključivanje i zaštitu radnika. Zakoni EU-a trebali bi potaknuti konvergenciju prema gore u Europi.

Prema načelu 8, treba napraviti slučaj za pravo radnika (neovisno o prirodi radnog ugovora) na kolektivno pregovaranje. Pravo na kolektivno pregovaranje temeljno je pravo i kao takvo ga priznaje EU. Kolektivni ugovori o društvenim koristima donose u smislu poštenosti, jednakih uvjeta i društvenog napretka takve sporazume koji obuhvaćaju nestandardne radnike i radnike u tvrtkama s platformama (uključujući samozaposlene), treba smatrati da u potpunosti izvan opsega članka 101. UFEU-a i nacionalnih pravila tržišnog natjecanja. Pravo konkurencije EU-a i nacionalna pravila tržišnog natjecanja moraju se tumačiti u svjetlu temeljnih prava, priznajući pravo na kolektivno pregovaranje za sve radnike, netipične radnike i radnike s platforme (uključujući samozaposlene).

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Uložite u socijalni dijalog kako biste poboljšali međusektorski i sektorski socijalni dijalog na europskoj razini kako biste razvili kapacitete socijalnih partnera za pregovaranje i angažiranje sa svojim članovima, uključujući u digitalnom okruženju.
2. Dostaviti jasna, transparentna i zajamčena pravila, uz puno sudjelovanje socijalnih partnera, na koja se može osloniti kada su u pitanju radnje koje će Komisija poduzeti u svrhu iznošenja sporazuma o socijalnim partnerima na usvajanje u obvezujućim oblicima
3. Poštujte prerogative sindikata kao socijalnog partnera koji zastupa radnike
4. Podržati socijalne partnere u provedbi autonomnih okvirnih sporazuma kroz namjensko financiranje povezano sa sporazumima
5. Pružiti namjensku financijsku potporu socijalnim partnerima u suočavanju s krizom COVID-19 kako bi mogli igrati svoju punu ulogu u oporavku.
6. Ojačati pravo radnika na kolektivno pregovaranje ukidanjem praksi propadanja sindikata i kroz postupke javne nabave koji dodjeljuju ugovore samo tvrtkama koje primjenjuju kolektivni ugovor.
7. Povećati resurse u VFO-u za osposobljavanje predstavničkih tijela radnika. Povećati resurse za inicijative za potporu uspostavi i ispravnom funkcioniranju ERV-a i drugih transnacionalnih tijela za informiranje i savjetovanje radnika.

Načelo 9

Kao dio veće borbe protiv diskriminacije na temelju spola, ravnoteža između poslovnog i privatnog života jedan je od izazova stoljeća. Dok se položaj žena na tržištu rada pogoršava, populističke snage zatvaraju oči pred poteškoćama s kojima se žene susreću na tržištu rada i u društvu. Inovativna rješenja unutar i bez radnog odnosa mogu podržati kućanstva i povećati jednake mogućnosti među članovima obitelji koji rade. Nadzor SDG-a posebno je učinkovit u prepoznavanju ovih rodno uvjetovanih nedostataka.

Važno je pratiti provedba Direktive o ravnoteži između radnog i privatnog života, pružiti smjernice socijalnim partnerima i poticati međuprofesionalne sporazume koji smanjuju vrijeme potrebno za prijenos direktive. "ETUC priručnik o provedbi i transpoziciji Direktive o ravnoteži radnog života”- smjernice za podružnice ETUC-a - mogle bi biti korisne u ovoj fazi.

Iskustvo pandemije Covid19 trebalo bi potaknuti ulaganje u javnu skrb i socijalne usluge kako bi se ženama omogućilo aktivnije sudjelovanje na tržištu rada. Uz to, socijalni bi partneri trebali nadzirati da nacionalno zakonodavstvo predviđa fleksibilne radne aranžmane i trebali bi biti ovlašteni pregovarati kako bi se osiguralo da se oni poduzimaju bez ikakvih štetnih posljedica na žensku karijeru ili visinu plaća.

EU semestar mogao bi istražiti prakse EU-a kojima se financiraju instrumenti ravnoteže između privatnog i privatnog života (npr. Javna sredstva i mjere kolektivnog pregovaranja) kako bi se potaknula konvergencija prema gore. Ovo će načelo biti povezano s inovacijama u radnim zakonima kao što su suverenitet radnog vremena, jamstva za brigu o djeci i pošteni prijelazi prema ugovorima o radu na neodređeno vrijeme i na puno radno vrijeme.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Razmjena praksi EU-a za financiranje instrumenata ravnoteže privatnog i privatnog života (javna sredstva i mjere kolektivnog pregovaranja)
2. EU semestar trebao bi nadgledati: (i) sudjelovanje žena na tržištu rada i osigurati raščlambu za puno radno vrijeme / nepuno radno vrijeme; (ii) žene i muškarci koji nisu na poslu zbog odgovornosti za njegu.
3. Razviti i nadzirati veze između javnih ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje, politika aktivacije i usluga i zapošljavanja žena; koristiti indeks rodne ravnopravnosti.
4. Podržati i ohrabriti socijalne partnere da pregovaraju / zaključuju sporazume o provedbi WLB direktive. Razviti alate i osposobljavanje za kolektivni ugovor o mjerama koje se odnose na ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Načelo 10

COVID-19 najveći je zdravstveni, ekonomski i socijalni izazov u povijesti Europske unije. Dimenzija Sigurnost i zdravlje na radu (OSH) je temeljni dio europske strategije za ograničavanje širenja virusa i za održavanje ekonomskih aktivnosti. Provedene su brojne nacionalne mjere za borbu protiv širenja COVID-19, uključujući i one koje se odnose na radna mjesta i putuju na posao.

Od izbijanja COVID-19, radnici u mnogim sektorima (većinom radnice) i dalje su fizički prisutni na radnom mjestu, na prvoj crti bojišnice, boreći se protiv virusa, poput zdravstva, industrije čišćenja i maloprodaje. U okviru drugog vala zaraze, vlade su poništile mjere zaključavanja i uspostavile kontrolirani ponovni rad i pristup radnom mjestu. Uspjeh strategije izlaska iz EU uvelike će ovisiti o iznošenju učinkovitih politika primjerenih BZR-u.

Mjere zaštite na radu, zakonodavstvom ili kolektivnim ugovorima, nude praktičnu podršku za povratak na radno mjesto. Uključivanje sindikata u razvijanje takvih mjera je ključno. Odgovarajuće preventivne mjere poslodavaca pomoći će u postizanju sigurnog i zdravog povratka na radno mjesto, slijedeći umjeravanje mjera zadržavanja, a posebno mjera fizičkog udaljavanja i dostupnosti osobne zaštitne opreme. Oni također doprinose iskorjenjivanju prijenosa COVID-19.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

1. Razviti i slijediti strategiju za nultu toleranciju smrtnih nesreća i prevenciju nesreća na radu. „Nula fatalnih vizija nesreća“ u predstojećoj strategiji EU-a za zaštitu na radu.
2. Mapiranje uloge predstavnika zaposlenika i procjena učinkovitosti sindikalnih prava kako bi se osigurala stvarna provedba zakonodavstva EU-a o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu.
3. Razviti jedinstvenu / jedinstvenu standardnu ​​metodologiju i zajednički informacijski sustav u EU o: izvještavanju o nezgodama na radu, informacijama o sustavima osiguranja od nezgoda na radu i razmjeni dobre prakse.