Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Početna / Poglavlje I / Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Načelo 1

Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Osiguravanje da kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje budu pravo i jednakost dostupni svim učenicima i radnicima  je ključno. 52 milijuna odraslih u Europi je nisko kvalificirano, a nekoliko zemalja jedna trećina radnika ima vrlo nisku razinu osnovne pismenosti i računanja. Prekvalifikacija i prekvalifikacija odraslih u Europi je stoga društvena odgovornost, a nezaposleni i radnici trebaju učinkovitu potporu na tržištu rada  za pravednije tehnološke i zelene prijelaze.

Zajednički projekti koje vode socijalni partneri iz EU-a i Zajednička izjava pružiti dokaz da dostupnost obuke zaposlenika uvelike varira na jedinstvenom tržištu ovisno o ugovornom statusu, spolu i socijalno-ekonomskoj pozadini radnika, a prava na osposobljavanje razlikuju se ovisno o različitim veličinama tvrtki, industrija i usluga, javnih i privatnih tvrtki, i zemljopisna područja u Europi.  Usvajanjem ovog načela trebalo bi se također razmotriti uklanjanje diskriminacije na temelju radnog statusa i uzeti u obzir učinak koji ona ima na borbu protiv nejednakosti i promicanje uključivanja žena na tržište rada.

Nužno je podržati provedbu prvog načela stupa s održivo javno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, poboljšava postupkom europskog semestra i jasnim ciljevima u okviru socijalnog pregleda,  i od strane tvrtki koje preuzimaju financijsku odgovornost prema obuci radnika,  Poveznica između ESF + i primjene EPSR-a je jasna. Međutim, financijska obveza sama po sebi nije dovoljna. U pregovorima za sljedeći VFO (2021. - 2027.) postoji prijedlog koji bi potencijalno mogao dovesti do dvostrukog smanjenja potrošnje od strane Europskog socijalnog fonda + (ESF +), kao rezultat ukidanja postojećeg minimalnog udjela u financiranju Kohezijske politike od 23.1% koji države članice moraju potrošiti na ESF + projekte. ESF + treba koristiti na način da svi radnici, na svim razinama vještina, mogu imati koristi od visokokvalitetne inkluzivne obuke zaposlenika i plaćenog obrazovnog dopusta koji dovodi do kvalifikacija.

Svaka država članica EU trebala bi zajamčiti pristup i pravo na odredbe o obrazovanju i osposobljavanju za sve dobne učenike, a zemlje u kojima takvo pravo nije osigurano trebaju poduzeti mjere u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima radi provedbe prvog načela. Aktivnosti država članica trebale bi imati za cilj jačanje sposobnosti radnika za pristup kvalitetnom i inkluzivnom osposobljavanju koje se odnosi na profesionalne i osnovne vještine i ključne kompetencije, uključujući digitalne vještine, tijekom cijelog radnog vijeka. Najbolja praksa pokazuje dodanu vrijednost sindikata u osmišljavanju pristupa utemeljenog na pravu, osposobljavanju i daljnjem obrazovanju radnika, neovisno o radnom statusu i uzimajući u obzir rodne perspektive.

Inicijativa na razini EU-a za uspostavljanje „Individualnih računa za učenje“ za radno sposobne ljude može biti jedan od alata koji može pomoći u jamčenju tih prava i može pružiti dobro rješenje za prijenos prava na obrazovanje. Međutim, budući da tema utječe na radne uvjete i kolektivno pregovaranje u mnogim državama članicama, Europska komisija ne bi trebala nastaviti s izradom prijedloga bez uključivanja socijalnih partnera u proces. Svaka inicijativa trebala bi kombinirati individualni pristup osposobljavanju s kolektivnim pravima kako bi se osiguralo da pojedinačni računi za osposobljavanje potpadaju pod zajedničku odgovornost poslodavaca i vlasti, u skladu s nacionalnom praksom. Inicijativa na razini EU-a trebala bi postaviti minimalne standarde uz istinsko poštivanje nacionalnih sustava osposobljavanja i uloge socijalnih partnera te mora u potpunosti poštivati ​​postojeće kolektivne ugovore i nacionalnu praksu u tom sektoru. Socijalna zaštita može intervenirati radi uspostavljanja financiranja za načelo 1, ali trebala bi ići ruku pod ruku s većom zaštitom na radu, uključujući veću zaštitu od (kolektivnog) otkaza. Inače, poslodavci bi bili poticani da se odluče za otkaze umjesto da ulažu u vlastitu radnu snagu da bi zajedno prošli tranziciju.

Radnje kojima se utvrđuje minimalni donji nivo prava

  1. Inicijativa EU za uspostavljanje individualnih računa za učenje za ljude radno sposobne dobi
  2. Preporuka za uspostavljanje prava na osposobljavanje koje vodi do kvalifikacija i validacije / priznavanja vještina i kompetencija.
  3. Praćenje provedbe preporuke Vijeća o europskom okviru za kvalitetno i djelotvorno naukovanje
  4. Mjere pripravništva kojima se poslodavci obvezuju na potpisivanje ugovora o praksi na početku prakse.
  5. Promicati kolektivno pregovaranje radi utvrđivanja financijskih doprinosa poslodavaca za pravo zaposlenika na obrazovanje i plaćeni obrazovni dopust.

Akcije kojima se uspostavlja konvergencija prema gore u uvjetima života i rada

  1. Nadgledati i mjeriti pristup zaposlenika osposobljavanju kako bi se postigao minimalni broj dana po radniku i ulaganje poslodavaca u obuku njihovih radnika.
  2. Dovoljno EU sredstava za potporu razvoju vještina i cjeloživotnom učenju.
  3. Pokazatelji praćenja: ulaganja poduzeća po zaposleniku u usporedbi s agregatima plaća za stručno osposobljavanje dostupnim zaposlenicima.
  4. Pružiti vladinu potporu sindikatima radi pružanja informacija radnicima na razini poduzeća o mogućnostima osposobljavanja
  5. Pružiti učinkovitu potporu niskokvalificiranim radnicima za pristup obuci o ključnim kompetencijama, osnovnim vještinama i profesionalnim vještinama.

Ravnopravnost spolova

Ravnopravnost spolova

Početna / Poglavlje I / Ravnopravnost spolova

Načelo 2

Ravnopravnost spolova

Razlike u zaposlenosti se ne smanjuju i velike razlike između država članica i dalje postoje. Ukupna poboljšanja u razlikama u zapošljavanju podudaraju se sa sve većim divergencijama u razlikama u plaćama i mirovinama među spolovima. Praćenje Eurostata i SDG-a pokazuje nedostatke s kojima se žene susreću dok nose teret skrbi u kućanstvu. Iako žene postižu bolje rezultate u obrazovanju, njihove su profesionalne karijere manje uspješne od muškaraca. Žene dominiraju u ključnim sektorima gospodarstva, poput obrazovanja, njege, usluga i maloprodaje, unatoč tome, njihov se rad vrednuje manje od onog koji obavljaju muškarci, kako u istom sektoru, tako i među sektorima. Populističke snage ugrožavaju napredak koji je europsko društvo postiglo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. To bi moglo ugroziti sudjelovanje žena na tržištu rada (ionako prilično neujednačeno u cijeloj EU) i uzeti svoj danak na potencijalnom rastu u EU.

Cilj EU je da postići potpunu ravnopravnost spolova, potpunu jednakost u plati za jednak rad i rad jednake vrijednosti te jednaku podjelu profesionalnih i obiteljskih odgovornosti između muškaraca i žena.

U tom kontekstu, ETUC zagovara a zakonodavna inicijativa za borbu protiv rodnih razlika u plaćama koje bi riješile nedostatke trenutne pravne stečevine EU. ETUC zahtijeva pravno obvezujuće mjere transparentnosti plaća koje vode ka konvergenciji zakona u državama članicama  bolje riješiti razlike u plaćama među spolovima.

ETUC također zahtijeva značajnu direktivu koja jamči zastupljenost žena iz svih sredina u izvršnim i neizvršnim odborima tvrtki, u obvezujućoj kvoti od 40%.

Također je poželjno izdati a Vodič za provedbu Direktive o ravnoteži između radnog i privatnog života. Takav vodič trebao bi potaknuti prijenos Direktive EU kroz međuprofesionalne sporazume na način koji bi smanjio vrijeme između usvajanja direktive i njezine naknadne primjene.

Na temelju Agende 2030 - i ciljeva održivog razvoja koji se tiču ​​siromaštva, rodne ravnopravnosti i dostojanstvenog rada - Europski semestar trebao bi nadgledati i podržati ulaganja u ravnotežu između poslovnog i privatnog života, popuniti rodnu prazninu u pogledu broja dana izgubljenog posla zbog obiteljske skrbi i usredotočiti se na smanjenje rodne razlike u prihodima. Preporuke euro područja i smjernice za pojedine zemlje trebali bi stvoriti optimalne uvjete za javna ulaganja u pristupačne i visokokvalitetne ustanove za brigu o djeci.

Akcije usmjerene na uspostavljanje minimalnog dna prava u EU, jednakih uvjeta na jedinstvenom tržištu

  1. Direktiva o transparentnosti rodnih plaća - jednaka plaća za jednak rad i rad jednake vrijednosti
  2. Provedba Direktive o ravnoteži između radnog i privatnog života
  3. Pravne inicijative za osiguravanje rodne ravnopravnosti i raznolikosti u odborima poduzeća (npr. Odobravanje Direktive o ženama u nadzornim odborima).
  4. Korištenje rodno zasnovanih podataka i indeksa rodne ravnopravnosti te procjena utjecaja politike iz rodno osjetljive perspektive.
  5. Podržati pristupanje EU Istanbulskoj konvenciji u borbi protiv nasilja nad ženama + ratifikacija i provedba Konvencije ILO-a br. 190

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

  1. Ciljajte i ispravljajte neravnoteže u mirovinskim prihodima.
  2. U odnosu na SDG 5 i 8, stvaranje novih mjerila za ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Unapređenje žena na visoke izvršne položaje u poduzećima.
  3. Unutar semestra, koristeći indeks rodne ravnopravnosti. Procjena provedbe DOP-a iz rodno osjetljive perspektive.
  4. Ograničiti rodnu segregaciju na tržištu rada razmjenom iskustava iz komunikacijskih strategija za prevladavanje rodnih stereotipa u obrazovanju i osposobljavanju.

Jednake prilike

Jednake prilike

Početna / Poglavlje I / Jednake prilike

Načelo 3

Jednake prilike

Pristup mogućnostima češće ovisi o određenoj skupini kojoj radnik pripada. Cilj je inkorporirati politiku usmjerenu na uklanjanje diskriminacije (ex-post) zajedno s proaktivnim politikama koje pružaju jednake mogućnosti (ex-ante). Smanjivanje zaštite na radnom mjestu povećava diskriminaciju na poslu. Mjere koje ublažavaju sankcije protiv nepravednih otkaza, smanjuju moć sindikata (ili radničkih vijeća) na radnom mjestu ili šire nestandardne radne ugovore, oslabljuju trenutnu antidiskriminacijsku pravnu stečevinu koja predviđa stroge sustave sankcija.

Izuzimanje tržišta rada ili lošiji učinak određenih skupina ugrožavaju ekonomsku i socijalnu stabilnost. Diskriminacija stoga se mora posebno nadzirati i izvještavati LGBTQI *, za koje postoje rupe u pogledu zaštite u nacionalnim zakonima. Jednake mogućnosti treba promicati pomoću pokazatelja ekonomskog učinka. Lijekovi bi trebali poticati iz ojačanog pravnog okvira. Trebali bi ukloniti diskriminacijske prakse na radnim platformama. Takva praksa može se odvratiti kao rezultat nadzora sindikata. Sindikati su već osudili takve tendencije, uglavnom u kontekstu diskriminacije radnika u vezi s njihovim pristupom „svirkama“ nakon što su poduzeli bilo kakvu kolektivnu akciju. Kolektivno pregovaranje ukazuje na put ka boljoj LGBTQI * zaštiti na radnom mjestu.

Horizontalna smjernica o nediskriminaciji može biti prikladnija, iako Vijeće do danas nije postiglo konsenzus. Jednake mogućnosti trebaju se pružiti i tražiteljima azila, koji su trenutno isključeni iz opsega antidiskriminacijskih direktiva. Od posebne je važnosti upotreba materijalnih i nematerijalnih resursa za jačanje javnog diskursa protiv ksenofobije i rasizma.

Socijalni partneri mogu, zajednički ili jednostrano, razviti alate za prepoznavanje, sprečavanje i sankcioniranje diskriminacije, usredotočujući se na aktivne mjere za skupine u nepovoljnom položaju. Oni mogu uspostaviti bližu suradnju s nacionalnim tijelima za ravnopravnost i nadovezati se na razvoj Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA).

Akcije usmjerene na uspostavljanje minimalnog dna prava u EU, jednakih uvjeta na jedinstvenom tržištu

  1. Horizontalna direktiva o nediskriminaciji koja prepoznaje, sprečava i sankcionira diskriminaciju.
  2. Ukloniti odstupanja od postojeće Direktive o zabrani diskriminacije za državljane trećih zemalja koji traže zaštitu.
  3. Nadolazeća preporuka Vijeća o ravnopravnosti, uključivanju i sudjelovanju Roma.
  4. Nadolazeća nova EU strategija o invalidnosti.

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

  1. Sindikalni alat za prepoznavanje, sprečavanje i sankcioniranje diskriminacije; podržati tijela za jednakost i nadovezati se na istraživanja i rezultate FRA-e.
  2. Inovativna komunikacijska strategija i kampanje protiv ksenofobije
  3. Isticanje veza između sindikalnih prava, radnog zakonodavstva i jednakosti i nediskriminacije, počevši od prakse kolektivnog pregovaranja.

Aktivna podrška zapošljavanju

Aktivna podrška zapošljavanju

Početna / Poglavlje I / Aktivna podrška zapošljavanju

Načelo 4

Aktivna podrška zapošljavanju

Osiguravanje da kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje budu pravo i jednakost dostupni svim učenicima i radnicima  je ključno. 52 milijuna odraslih u Europi je nisko kvalificirano, a nekoliko zemalja jedna trećina radnika ima vrlo nisku razinu osnovne pismenosti i računanja. Prekvalifikacija i prekvalifikacija odraslih u Europi je stoga društvena odgovornost, a nezaposleni i radnici trebaju učinkovitu potporu na tržištu rada  za pravednije tehnološke i zelene prijelaze.

Zajednički projekti koje vode socijalni partneri iz EU-a i Zajednička izjava pružiti dokaz da dostupnost obuke zaposlenika uvelike varira na jedinstvenom tržištu ovisno o ugovornom statusu, spolu i socijalno-ekonomskoj pozadini radnika, a prava na osposobljavanje razlikuju se ovisno o različitim veličinama tvrtki, industrija i usluga, javnih i privatnih tvrtki, i zemljopisna područja u Europi.  Usvajanjem ovog načela trebalo bi se također razmotriti uklanjanje diskriminacije na temelju radnog statusa i uzeti u obzir učinak koji ona ima na borbu protiv nejednakosti i promicanje uključivanja žena na tržište rada.

Nužno je podržati provedbu prvog načela stupa s održivo javno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, poboljšava postupkom europskog semestra i jasnim ciljevima u okviru socijalnog pregleda,  i od strane tvrtki koje preuzimaju financijsku odgovornost prema obuci radnika,  Poveznica između ESF + i primjene EPSR-a je jasna. Međutim, financijska obveza sama po sebi nije dovoljna. U pregovorima za sljedeći VFO (2021. - 2027.) postoji prijedlog koji bi potencijalno mogao dovesti do dvostrukog smanjenja potrošnje od strane Europskog socijalnog fonda + (ESF +), kao rezultat ukidanja postojećeg minimalnog udjela u financiranju Kohezijske politike od 23.1% koji države članice moraju potrošiti na ESF + projekte. ESF + treba koristiti na način da svi radnici, na svim razinama vještina, mogu imati koristi od visokokvalitetne inkluzivne obuke zaposlenika i plaćenog obrazovnog dopusta koji dovodi do kvalifikacija.

Svaka država članica EU trebala bi zajamčiti pristup i pravo na odredbe o obrazovanju i osposobljavanju za sve dobne učenike, a zemlje u kojima takvo pravo nije osigurano trebaju poduzeti mjere u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima radi provedbe prvog načela. Aktivnosti država članica trebale bi imati za cilj jačanje sposobnosti radnika za pristup kvalitetnom i inkluzivnom osposobljavanju koje se odnosi na profesionalne i osnovne vještine i ključne kompetencije, uključujući digitalne vještine, tijekom cijelog radnog vijeka. Najbolja praksa pokazuje dodanu vrijednost sindikata u osmišljavanju pristupa utemeljenog na pravu, osposobljavanju i daljnjem obrazovanju radnika, neovisno o radnom statusu i uzimajući u obzir rodne perspektive.

Inicijativa na razini EU-a za uspostavljanje „Individualnih računa za učenje“ za radno sposobne ljude može biti jedan od alata koji može pomoći u jamčenju tih prava i može pružiti dobro rješenje za prijenos prava na obrazovanje. Međutim, budući da tema utječe na radne uvjete i kolektivno pregovaranje u mnogim državama članicama, Europska komisija ne bi trebala nastaviti s izradom prijedloga bez uključivanja socijalnih partnera u proces. Svaka inicijativa trebala bi kombinirati individualni pristup osposobljavanju s kolektivnim pravima kako bi se osiguralo da pojedinačni računi za osposobljavanje potpadaju pod zajedničku odgovornost poslodavaca i vlasti, u skladu s nacionalnom praksom. Inicijativa na razini EU-a trebala bi postaviti minimalne standarde uz istinsko poštivanje nacionalnih sustava osposobljavanja i uloge socijalnih partnera te mora u potpunosti poštivati ​​postojeće kolektivne ugovore i nacionalnu praksu u tom sektoru. Socijalna zaštita može intervenirati radi uspostavljanja financiranja za načelo 1, ali trebala bi ići ruku pod ruku s većom zaštitom na radu, uključujući veću zaštitu od (kolektivnog) otkaza. Inače, poslodavci bi bili poticani da se odluče za otkaze umjesto da ulažu u vlastitu radnu snagu da bi zajedno prošli tranziciju.

Radnje kojima se utvrđuje minimalni donji nivo prava

  1. 1. EU inicijativa o uspostavljanju individualnih računa za učenje za ljude u radnoj dobi
  2. Preporuka za uspostavljanje prava na osposobljavanje koje vodi do kvalifikacija i validacije / priznavanja vještina i kompetencija.
  3. Praćenje provedbe preporuke Vijeća o europskom okviru za kvalitetno i djelotvorno naukovanje
  4. Mjere pripravništva kojima se poslodavci obvezuju na potpisivanje ugovora o praksi na početku prakse.
  5. Promicati kolektivno pregovaranje radi utvrđivanja financijskih doprinosa poslodavaca za pravo zaposlenika na obrazovanje i plaćeni obrazovni dopust.

Akcije kojima se uspostavlja konvergencija prema gore u uvjetima života i rada

  1. Nadgledati i mjeriti pristup zaposlenika osposobljavanju kako bi se postigao minimalni broj dana po radniku i ulaganje poslodavaca u obuku njihovih radnika.
  2. Dovoljno EU sredstava za potporu razvoju vještina i cjeloživotnom učenju.
  3. Pokazatelji praćenja: ulaganja poduzeća po zaposleniku u usporedbi s agregatima plaća za stručno osposobljavanje dostupnim zaposlenicima.
  4. Pružiti vladinu potporu sindikatima radi pružanja informacija radnicima na razini poduzeća o mogućnostima osposobljavanja
  5. Pružiti učinkovitu potporu niskokvalificiranim radnicima za pristup obuci o ključnim kompetencijama, osnovnim vještinama i profesionalnim vještinama.

Sigurno i prilagodljivo zaposlenje

Sigurno i prilagodljivo zaposlenje

Početna / Poglavlje II / Sigurno i prilagodljivo zapošljavanje

Načelo 5

Sigurno i prilagodljivo zaposlenje

Tržište rada u Europi doživjelo je veliko pogoršanje u prvoj polovici 2020. godine, to je pokrenula pandemija Covid-19 i mjere poduzete kako bi se spriječila zaraza. Radnici s nestabilnim, slabo plaćenim i / ili honorarnim poslovima (uključujući radnike bez dokumenata i neprijavljeni) prvi su pretrpjeli socijalne posljedice pandemije.

Dramatična ekspanzija nestandardnog i nesigurnog rada posljednjih desetljeća izravna je rezultat poslovnog modela koji prebacuje rizike s poslodavca na radnika. Prijelaz prema ugovorima na neodređeno vrijeme ograničen je jer oporezivanje i zakonodavstvo stvaraju negativnu ekonomsku pristranost prema standardnim oblicima zaposlenja. Zapravo, pokazatelji ne pokazuju konvergenciju niti poboljšanje na razini EU u pogledu kvalitete rada. Vrijeme je da uvedete a set pokazatelja koji mjeri kvalitetu radnih mjesta kao pododjeljak socijalne tablice rezultata. Prilikom mjerenja kvalitete posla, nadzorna ploča mogla bi provjeriti sljedeće elemente: pristojne plaće; sigurnost rada putem standardnog zaposlenja i pristupa socijalnoj zaštiti; mogućnosti cjeloživotnog učenja; pristojni uvjeti rada na sigurnim i zdravim radnim mjestima; razumno radno vrijeme uz dobru ravnotežu poslovnog i privatnog života; te sindikalno zastupanje i pregovaranje (vidi također P4). U kontekstu krize Covid-19, u svakom trenutku treba izbjegavati kompromis između jačanja gospodarske aktivnosti s jedne strane i stvaranja kvalitetnih radnih mjesta s druge strane.

Radnici platforme dostavljali su hranu i robu kućama onih u karanteni ili zaraženih virusom. Globalna pandemija pokazala je potrebu da nestandardni radnici imaju istu pravnu zaštitu sličnu radnicima s redovnim zakonskim ugovorima, s pristupom preventivnom zdravlju i sigurnosti, socijalnoj zaštiti i svim ostalim radnim pravima. Uz potpuno poštivanje nacionalnih modela tržišta rada i autonomiju nacionalnih socijalnih partnera i njihovo pravo na sklapanje kolektivnih ugovora, to će se provesti kroz inicijative usmjerene na uspostavljanje i osiguravanje sveobuhvatnog skupa prava za sve radnike, uključujući neprijavljene, neprijavljene, nestandardne i samozaposlene radnike, tako da nesigurni radnici imaju više moći pregovarati o radnim uvjetima koji odgovaraju njihovim potrebama.

Treba poboljšati zakonodavni okvir i osigurati koordinirano prenošenje zakona Direktiva o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima (TPWCD). Takav zajednički napor trebao bi smanjiti količinu vremena potrebnog za transpoziciju korištenjem međuprofesionalnih sporazuma nacionalnih socijalnih partnera.

Koraci prema smanjenje fragmentacije tržišta rada proizići će iz provedbe i praćenja provedbe Preporuke EU-a o pristupu socijalnoj zaštiti (vidi također P13). Socijalni pregled stanja posebno će nadzirati diskriminaciju na temelju radnog statusa (trenutno se diskriminacija utvrđuje na temelju dobi, spola i obrazovnih postignuća).

Akcije usmjerene na uspostavljanje minimalnog dna prava u EU, jednakih uvjeta na jedinstvenom tržištu

  1. Uvesti pravo na pošten i jednak pristup osposobljavanju za sve radnike bez obzira na njihovo zaposlenje, imigracijski status i razinu kvalifikacija, u inicijativi o pristupu osposobljavanju (kao u načelu 1).
  2. Pratiti provedbu Preporuke o pristupu socijalnoj zaštiti i, za četiri godine, odlučiti hoće li neka direktiva biti učinkovitija.
  3. Osigurati učinkovitu provedbu transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta (TPWCD).
  4. Nadolazeća uredba EU-a o nestandardnim radnicima i radnicima u platformama.
  5. Nadolazeći Europski akcijski plan za integraciju i inkluziju
  6. Osigurati učinkovitu provedbu Direktive o sankcijama za poslodavce

Akcije usmjerene na uspostavljanje konvergencije prema gore u uvjetima života i rada

  1. EU program za kvalitetno zapošljavanje: nadgledati učinke segmentacije tržišta rada i mjeriti napredak prema sigurnom i prilagodljivom zapošljavanju, mjere aktivacije i uklanjati praznine na temelju statusa zanimanja.
  2. Procjena nacionalne i pravne stečevine EU u svjetlu novih oblika rada i priprema za budućnost rada: jamstvo rada, zaštita od nepravednog otkaza, pravo na puno radno vrijeme, suverenitet radnika nad radnim vremenom.