Početna / Poglavlje I / Aktivna podrška zapošljavanju

Načelo 4

Aktivna podrška zapošljavanju

Osiguravanje da kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje budu pravo i jednakost dostupni svim učenicima i radnicima  je ključno. 52 milijuna odraslih u Europi je nisko kvalificirano, a nekoliko zemalja jedna trećina radnika ima vrlo nisku razinu osnovne pismenosti i računanja. Prekvalifikacija i prekvalifikacija odraslih u Europi je stoga društvena odgovornost, a nezaposleni i radnici trebaju učinkovitu potporu na tržištu rada  za pravednije tehnološke i zelene prijelaze.

Zajednički projekti koje vode socijalni partneri iz EU-a i Zajednička izjava pružiti dokaz da dostupnost obuke zaposlenika uvelike varira na jedinstvenom tržištu ovisno o ugovornom statusu, spolu i socijalno-ekonomskoj pozadini radnika, a prava na osposobljavanje razlikuju se ovisno o različitim veličinama tvrtki, industrija i usluga, javnih i privatnih tvrtki, i zemljopisna područja u Europi.  Usvajanjem ovog načela trebalo bi se također razmotriti uklanjanje diskriminacije na temelju radnog statusa i uzeti u obzir učinak koji ona ima na borbu protiv nejednakosti i promicanje uključivanja žena na tržište rada.

Nužno je podržati provedbu prvog načela stupa s održivo javno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, poboljšava postupkom europskog semestra i jasnim ciljevima u okviru socijalnog pregleda,  i od strane tvrtki koje preuzimaju financijsku odgovornost prema obuci radnika,  Poveznica između ESF + i primjene EPSR-a je jasna. Međutim, financijska obveza sama po sebi nije dovoljna. U pregovorima za sljedeći VFO (2021. - 2027.) postoji prijedlog koji bi potencijalno mogao dovesti do dvostrukog smanjenja potrošnje od strane Europskog socijalnog fonda + (ESF +), kao rezultat ukidanja postojećeg minimalnog udjela u financiranju Kohezijske politike od 23.1% koji države članice moraju potrošiti na ESF + projekte. ESF + treba koristiti na način da svi radnici, na svim razinama vještina, mogu imati koristi od visokokvalitetne inkluzivne obuke zaposlenika i plaćenog obrazovnog dopusta koji dovodi do kvalifikacija.

Svaka država članica EU trebala bi zajamčiti pristup i pravo na odredbe o obrazovanju i osposobljavanju za sve dobne učenike, a zemlje u kojima takvo pravo nije osigurano trebaju poduzeti mjere u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima radi provedbe prvog načela. Aktivnosti država članica trebale bi imati za cilj jačanje sposobnosti radnika za pristup kvalitetnom i inkluzivnom osposobljavanju koje se odnosi na profesionalne i osnovne vještine i ključne kompetencije, uključujući digitalne vještine, tijekom cijelog radnog vijeka. Najbolja praksa pokazuje dodanu vrijednost sindikata u osmišljavanju pristupa utemeljenog na pravu, osposobljavanju i daljnjem obrazovanju radnika, neovisno o radnom statusu i uzimajući u obzir rodne perspektive.

Inicijativa na razini EU-a za uspostavljanje „Individualnih računa za učenje“ za radno sposobne ljude može biti jedan od alata koji može pomoći u jamčenju tih prava i može pružiti dobro rješenje za prijenos prava na obrazovanje. Međutim, budući da tema utječe na radne uvjete i kolektivno pregovaranje u mnogim državama članicama, Europska komisija ne bi trebala nastaviti s izradom prijedloga bez uključivanja socijalnih partnera u proces. Svaka inicijativa trebala bi kombinirati individualni pristup osposobljavanju s kolektivnim pravima kako bi se osiguralo da pojedinačni računi za osposobljavanje potpadaju pod zajedničku odgovornost poslodavaca i vlasti, u skladu s nacionalnom praksom. Inicijativa na razini EU-a trebala bi postaviti minimalne standarde uz istinsko poštivanje nacionalnih sustava osposobljavanja i uloge socijalnih partnera te mora u potpunosti poštivati ​​postojeće kolektivne ugovore i nacionalnu praksu u tom sektoru. Socijalna zaštita može intervenirati radi uspostavljanja financiranja za načelo 1, ali trebala bi ići ruku pod ruku s većom zaštitom na radu, uključujući veću zaštitu od (kolektivnog) otkaza. Inače, poslodavci bi bili poticani da se odluče za otkaze umjesto da ulažu u vlastitu radnu snagu da bi zajedno prošli tranziciju.

Radnje kojima se utvrđuje minimalni donji nivo prava

  1. 1. EU inicijativa o uspostavljanju individualnih računa za učenje za ljude u radnoj dobi
  2. Preporuka za uspostavljanje prava na osposobljavanje koje vodi do kvalifikacija i validacije / priznavanja vještina i kompetencija.
  3. Praćenje provedbe preporuke Vijeća o europskom okviru za kvalitetno i djelotvorno naukovanje
  4. Mjere pripravništva kojima se poslodavci obvezuju na potpisivanje ugovora o praksi na početku prakse.
  5. Promicati kolektivno pregovaranje radi utvrđivanja financijskih doprinosa poslodavaca za pravo zaposlenika na obrazovanje i plaćeni obrazovni dopust.

Akcije kojima se uspostavlja konvergencija prema gore u uvjetima života i rada

  1. Nadgledati i mjeriti pristup zaposlenika osposobljavanju kako bi se postigao minimalni broj dana po radniku i ulaganje poslodavaca u obuku njihovih radnika.
  2. Dovoljno EU sredstava za potporu razvoju vještina i cjeloživotnom učenju.
  3. Pokazatelji praćenja: ulaganja poduzeća po zaposleniku u usporedbi s agregatima plaća za stručno osposobljavanje dostupnim zaposlenicima.
  4. Pružiti vladinu potporu sindikatima radi pružanja informacija radnicima na razini poduzeća o mogućnostima osposobljavanja
  5. Pružiti učinkovitu potporu niskokvalificiranim radnicima za pristup obuci o ključnim kompetencijama, osnovnim vještinama i profesionalnim vještinama.