Načelo 20

Osiguravanje da kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje budu pravo i jednakost dostupni svim učenicima i radnicima  je ključno. 52 milijuna odraslih u Europi je nisko kvalificirano, a nekoliko zemalja jedna trećina radnika ima vrlo nisku razinu osnovne pismenosti i računanja. Prekvalifikacija i prekvalifikacija odraslih u Europi je stoga društvena odgovornost, a nezaposleni i radnici trebaju učinkovitu potporu na tržištu rada  za pravednije tehnološke i zelene prijelaze.

Zajednički projekti koje vode socijalni partneri iz EU-a i Zajednička izjava pružiti dokaz da dostupnost obuke zaposlenika uvelike varira na jedinstvenom tržištu ovisno o ugovornom statusu, spolu i socijalno-ekonomskoj pozadini radnika, a prava na osposobljavanje razlikuju se ovisno o različitim veličinama tvrtki, industrija i usluga, javnih i privatnih tvrtki, i zemljopisna područja u Europi.  Usvajanjem ovog načela trebalo bi se također razmotriti uklanjanje diskriminacije na temelju radnog statusa i uzeti u obzir učinak koji ona ima na borbu protiv nejednakosti i promicanje uključivanja žena na tržište rada.

Nužno je podržati provedbu prvog načela stupa s održivo javno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, poboljšava postupkom europskog semestra i jasnim ciljevima u okviru socijalnog pregleda,  i od strane tvrtki koje preuzimaju financijsku odgovornost prema obuci radnika,  Poveznica između ESF + i primjene EPSR-a je jasna. Međutim, financijska obveza sama po sebi nije dovoljna. U pregovorima za sljedeći VFO (2021. - 2027.) postoji prijedlog koji bi potencijalno mogao dovesti do dvostrukog smanjenja potrošnje od strane Europskog socijalnog fonda + (ESF +), kao rezultat ukidanja postojećeg minimalnog udjela u financiranju Kohezijske politike od 23.1% koji države članice moraju potrošiti na ESF + projekte. ESF + treba koristiti na način da svi radnici, na svim razinama vještina, mogu imati koristi od visokokvalitetne inkluzivne obuke zaposlenika i plaćenog obrazovnog dopusta koji dovodi do kvalifikacija.

Svaka država članica EU trebala bi zajamčiti pristup i pravo na odredbe o obrazovanju i osposobljavanju za sve dobne učenike, a zemlje u kojima takvo pravo nije osigurano trebaju poduzeti mjere u okviru djelotvornog socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima radi provedbe prvog načela. Aktivnosti država članica trebale bi imati za cilj jačanje sposobnosti radnika za pristup kvalitetnom i inkluzivnom osposobljavanju koje se odnosi na profesionalne i osnovne vještine i ključne kompetencije, uključujući digitalne vještine, tijekom cijelog radnog vijeka. Najbolja praksa pokazuje dodanu vrijednost sindikata u osmišljavanju pristupa utemeljenog na pravu, osposobljavanju i daljnjem obrazovanju radnika, neovisno o radnom statusu i uzimajući u obzir rodne perspektive.

Inicijativa na razini EU-a za uspostavljanje „Individualnih računa za učenje“ za radno sposobne ljude može biti jedan od alata koji može pomoći u jamčenju tih prava i može pružiti dobro rješenje za prijenos prava na obrazovanje. Međutim, budući da tema utječe na radne uvjete i kolektivno pregovaranje u mnogim državama članicama, Europska komisija ne bi trebala nastaviti s izradom prijedloga bez uključivanja socijalnih partnera u proces. Svaka inicijativa trebala bi kombinirati individualni pristup osposobljavanju s kolektivnim pravima kako bi se osiguralo da pojedinačni računi za osposobljavanje potpadaju pod zajedničku odgovornost poslodavaca i vlasti, u skladu s nacionalnom praksom. Inicijativa na razini EU-a trebala bi postaviti minimalne standarde uz istinsko poštivanje nacionalnih sustava osposobljavanja i uloge socijalnih partnera te mora u potpunosti poštivati ​​postojeće kolektivne ugovore i nacionalnu praksu u tom sektoru. Socijalna zaštita može intervenirati radi uspostavljanja financiranja za načelo 1, ali trebala bi ići ruku pod ruku s većom zaštitom na radu, uključujući veću zaštitu od (kolektivnog) otkaza. Inače, poslodavci bi bili poticani da se odluče za otkaze umjesto da ulažu u vlastitu radnu snagu da bi zajedno prošli tranziciju.

Radnje koje se preusmjeravaju na konvergenciju uzlazno prema uvjetima de vie i de travail

1. Voir également le plan d'action anti-pauvreté. Il peut inclure des objectifs d'investissements publics dans le logement social.

2. Développer des critères de référence pour les dépenses publiques dans le cadre du pacte de stabilité et de croissance pour garantir le financement nécessaire des des publics universes, abordables et de haute qualité (par ex. Par le biais de la «règle d'or» ).

3. L'accès à un logement décent doit être garanti.

4. Inicijative Soutenir pour intégrer des éléments de service publics et les droits fondamentaux dans les inicijative sectorielles européennes pertinentes.